Prošlo je šest mjeseci otkako je ostao sam

Prošlo je šest mjeseci otkako je ostao sam. Stan je bio pun njenih tragova — šalica na stolu, šal na vješalici, miris parfema koji se još povremeno zadržavao u zraku. Nedjelje su bile njegov sveti ritual: odlazio bi na groblje s buketom crvenih ruža, sjedio kraj njezinog spomenika i razgovarao s uspomenom.

No posljednja tri tjedna ruže su nestajale. Nisu venele, niti su bile odbačene — jednostavno su izblijedjele iz njegova vida. Grobar nije primijetio ništa. Osjećaj nemoći natjerao ga je da sam potraži odgovor: postavio je malu kameru pokraj spomenika.

Na snimci se pojavio prizor koji mu je slomio srce — djevojčica od oko osam godina tiho je prišla, uzela buket i odšetala. Sljedeće nedjelje vidio ju je uživo: stajala je kod susjednog groba držeći u rukama uvele ruže. Prišao joj je i upitao zašto uzima cvijeće.

Djevojčica je snuždeno objasnila da joj je brat umro u proljeće, a da majka nema novca za cvijeće. Nije htjela da brat bude sam. Njene riječi probudile su u njemu suosjećanje.

Od tada je donosio dva buketa — jedan za svoju voljenu, drugi za dječakov grob. Kad je djevojčica vidjela taj dar, oči su joj zasjale. Stisnula je cvijeće uz prsa i šaptom zahvalila: „Sada neće biti sam.“