Moja porodica i ja smo nedavno dobili bebu

Moja porodica i ja smo nedavno dobili bebu, i to je potpuno promijenilo naš svakodnevni život. Prvi dani bili su teški, ali ispunjeni srećom i nježnošću. Posebno me diralo kako je moj muž brinuo o našem sinu — činilo se da je savršen otac.

S vremenom, stvari su počele izgledati drugačije. Postao je nervozniji, često bi kasnio kući i tražio trenutke samoće. Mislila sam da je iscrpljen ili da i on prolazi kroz emocionalne promjene nakon rođenja djeteta.

Jedne noći, dok je beba spavala, pogledala sam u monitor i primijetila nešto što me šokiralo. U kadru je bio moj muž, iako sam nekoliko trenutaka ranije čula da je izašao iz kuće. Kada sam provjerila sobu, unutra je bio samo sin. Kasnije se muž vratio, smiren, kao da se ništa nije dogodilo.

Pokazala sam mu snimak, a on mi je tada priznao da mu je još u mladosti dijagnosticiran disocijativni poremećaj ličnosti. Objasnio je da se od rođenja sina ponovo javila druga ličnost koju ne može kontrolisati i koje se sam plaši. Rekao je da želi potražiti stručnu pomoć.

Iako sam željela vjerovati njegovim riječima, pronašla sam na njegovom telefonu snimljenu glasovnu poruku koja je bila uznemirujuća i opasna. Tada sam odlučila da zaštitim sebe i sina — napustili smo kuću i preselili se kod mojih roditelja.

Danas živimo u drugom gradu, a muž je na liječenju. Komunikacija između nas odvija se isključivo preko pravnih zastupnika. Ostala mi je bolna dilema — da li je on tada bio brižan otac ili neko potpuno drugi. Jedino u što sam sigurna jeste da moram vjerovati svom instinktu i čuvati dijete.