Htio ju je zaprositi, ali jedna rečenica promijenila je sve – priča koju će pamtiti cijeli život

Andrej je mjesecima planirao savršenu večer za prosidbu. Biranje restorana, uvježbavanje riječi i savjeti prijatelja bili su dio njegove pripreme. U džepu jakne nosio je malu baršunastu kutijicu s prstenom, koju je često otvarao zamišljajući njezinu reakciju.

Restoran je bio tih i romantičan – svijeće su bacale mekano svjetlo, miris cvijeća ispunjavao je prostor, a lagana glazba stvarala je savršenu atmosferu. Kada je Alina stigla, izgledala je kao iz snova, u elegantnoj haljini i sa sjajem u očima.

Večer je počela ispunjena smijehom i prisjećanjima na njihove prve zajedničke trenutke. Andrej je osjećao kako mu srce kuca snažno dok je slušao njezin glas, spreman da izgovori sudbonosno pitanje.

No, baš u trenutku kada je konobar donio šampanjac, Alina je zašutjela i pogledala ga s nekom neobičnom ozbiljnošću. “Moram ti biti iskrena,” tiho je rekla, “već imam nekog drugog.”

Te riječi su Andreja pogodile poput groma. Sve oko njega zamrlo je u tišini, dok je on još držao kutiju s prstenom u ruci, sada težu nego ikada. Bez zagrljaja i bez suza, Alina je otišla, ostavljajući ga samog u praznoj dvorani.

Andrej je ostao sjediti, shvaćajući jednu važnu lekciju – iskrenost, ma koliko bolna bila, vrijedi više od života u laži. Ponekad najteže riječi donose olakšanje i oslobađaju nas za novu životnu priču.