Bila sam sama u taksiju u 1 sat poslije ponoći, a vozač me je neprestano gledao!
“Bila sam sama u taksiju oko jedan sat poslije ponoći. Vozač me neprestano gledao kroz retrovizor. U jednom trenutku se nasmijao i rekao: ‘Ako vam je neugodno, gospođice, možete naručiti drugo vozilo. Ne smeta mi.’ Ignorisala sam ga i ostala tiha.
Ali onda sam se smrznula kad sam shvatila zašto mi njegovo lice izgleda toliko poznato. Taj čovjek bio je osuđeni pljačkaš — vidjela sam njegovo lice na svim vijestima. Sjetila sam se da je bio tražen zbog pljačke nekoliko banaka. Srce mi je zaigralo od straha, ali trudila sam se da ga ne pokažem.
Tokom vožnje, još jedno zastrašujuće sjećanje mi je izronilo — čovjek sa vijesti nije uhapšen jer je pronađen mrtav. A ipak, evo ga, vozi moj taksi. Morala sam biti u pravu — to je on. Ruke su mi drhtale dok sam pokušavala shvatiti šta se događa.
Odjednom je zaustavio auto i pogledao me pravo u oči. Mislila sam da je moj kraj, ali shvatila sam da sam stigla na destinaciju. Brzo sam mu dala novac i izašla iz auta.
Prvo što sam uradila bilo je da sam potražila njegovo ime na internetu. Bio je to on — bez sumnje. Čak je imao iste tetovaže. Ali vijesti su bile jasne — umro je prije godinu dana. I do danas mi se ledila krv svaki put kad se sjetim te noći.””
